|
uTJEHA - Velika plaža
Velika plaža ili Uvala maslina predstavlja najveću i najlepšu plažu u Utjehi. Od Vile je udaljena 15 minuta hoda (5 minuta kolima). Poseduje plavu zastavicu i svu neophodnu infrastrukturu (trafike, suvenirnice, tuš kabine, suncobrane, ležaljke, ugostiteljske objekte, marinu, mesta za kampovanje). Iza plaže nalazi se maslinjak star preko hiljadu godina. Kod plaže postoje i parkinzi koji se naplaćuju.
uTJEHA - mala plaža
Ukoliko želite da se osamite i udaljite od dnevne vreve Velike plaže možete prošetati do male plaže 7 minuta i uživati u jednoj privatnijoj atmosferi. Idealna je za porodice sa malom decom. Plaža je kamena, a prelep ambijent uramljen je stenovitom obalom. Od Vile ova plaža je udaljena isto 15minuta hoda baš kao i Velika plaža.
uTJEHA - Paljuškovo
Uvala Paljuškovo se nalazi u mestu Utjeha i udaljena je 1km od Velike plaže - Uvala maslina. Plaža je šljunkovita, a postoji i bazen u sklopu ugostiteljskog objekta. Voda je izuzetno čista, a plaža je uokvirena stenama koje nestaju u zelenilu.
Dobre vode - veliki pijesak
Veliki Pijesak je šljunkovita plaža koja se nalazi u mestu Dobre Vode, između Bara i Ulcinja. Veliki Pijesak udaljen je 8 km od Bara. Dužina plaže je oko 300 metara. Oko plaže se nalazi veliki broj restorana, objekata sa brzom hranom kao i privatnih smeštaja, apartmana i hotela. Ukoliko želite privatniju atmosferu postoje hoteli koji imaju privatne plaže.
ada bojana
Ada bojana se može opisati u dve reči : hedonistički užitak. Privatnost, intima, peščana plaža, prelepi zalasci sunca, mogućnost kampovanja, kafići na plaži, sportovi na vodi (Windsurfing), sportovi na pesku (odbojka, fudbal) restorani-splavovi sa svežim plodovima mora. Biser Montenegra na samo 30 km od Vile. Po mnogima najlepša plaža u Crnoj gori. Ona se nalazi na samom kraju ulcinjske Velike Plaže (dugačke 13 km) na mestu gde se reka Bojana uliva u Jadransko more. Smatra se da ima lekovito dejstvo zahvaljujući bogatstvu minerala, pa se ova plaža preporučuje svima koji pate od reumatskih problema. Jedna od specifičnosti ove plaže je i njena plitka voda koja je idealna za dečija proplivavanja i igru.
stari bar
Stari Bar je jedno od najstarijih naseljenih mjesta u Crnoj Gori i grad sa dugom i burnom istorijom. Izgrađen na nekoliko kilometara od obale, Stari Bar se nalazi na uzvišenju Londša, u podnožju planine Rumije. U italijanskim i engleskim spisima, Stari Bar je poznat pod nazivom Antivari, dok je u latinskom jeziku nazivan i Antibarium. Sa tri strane okružen neprohodnim liticama, grad je na ovom mestu izgrađen prvenstveno radi lakše odbrane i pristupa svježoj pijaćoj vodi, koja je u grad dopremana sa sjeverne strane, preko akvadukta koji datira iz perioda od 14. do 16. vijeka. Zidine i gradska Citatela, koja je služila isključivo za odbranu grada, branile su interese Vizantije na ovom prostoru, sve do 1054. godine, kada grad ulazi u sastav Duklje, pod vlašću Mihaila I. Kasnije grad prelazi u ruke srpske dinastije Nemanjića, kada postaje deo Srpskog carstva. Grad je prelazio iz ruke u ruku brojnih osvajača, uključujući Mlečane, Mađare, da bi 1571., pao u ruke Turcima, u njihovom pohodu ka zapadnom Balkanu.1878. godine, nakon duge opsade Turci su predali grad i crnogorska vojska je pobedonosno ušla u oslobođeni Bar. Grad je konstantno građen i dograđivan tokom vekova svog postojanja i danas se u njemu mogu vidjeti ostaci građevina različitih arhitektura i uticaja. Najstariji dio grada je dio oko kapije, koji se nalazi na isturenoj steni, dok unutrašnjost grada čuva ostatke brojnih crkava iz različitih perioda. Tako se mogu vidjeti ostaci romanogotske katedrale Svetog Đorđa, kao i dvije gotske crkve, Svete Katarine i Svete Venerande. Zapadni deo grada čuva ostatke crkve Svetog Nikole, za koju se veruje da je izgrađena u 13. vijeku od strane Jelene Anžujske, žene srpskog kralja Uroša. Najbolje očuvana vjerska građevina je crkva Svetog Jovana Vladimira, koja se nalazi u samom centru grada. (Izvor: http://www.mojacrnagora.com/stari-bar-antivari/)
Ulcinj stari grad
Stari grad u Ulcinju je jedna od najstarijih arhitektonsko-urbanističkih celina na Jadranu. Jedinstveno je mišljenje da Stari grad sa svojim ilirskim bedemima, Citadelom, sklopom uličnih mreža, pijacama i trgovima, pojedinim blokovima kuća i vrednim arhitektonskim objektima, a naročito gradskim pejsažom, siluetom i urbanističkom plastikom predstavlja u celosti kulturno-istorijski spomenik od neprocenjivog značaja. Izgrađivan tokom 2,5 milenijuma i u različitim ekonomskim, vojnim i kulturnim uslovima, Stari grad je stekao karakter organske celine. Reč je o antičkom gradu sa slikovitim srednjovekovnim, uskim i krivudavim ulicama, gusto zbijenim dvospratnim i trospratnim kamenim kućama i sa dekorativnim elementima renesansnog i baroknog stila, te nizom veoma vrednih građevina iz osmanskog perioda. Najstariji ostaci bedema grada potiču iz ilirskog perioda. U VI vijeku grad dobija dve kapije: donju (istočnu), u koju se u Grad ulazi sa mora, i gornju (zapadnu) za ulazak sa kopna. U muzeju grada su posebno vredni pažnje antičko postolje sa grčkim natpisom boginji Artemidi na kojem piše “TO KOINON TON LATOMON APTEI (D) I TI ELAFAVOLOI” (Zajednica kamenorezaca podiže Artemidi Elafavoli), zatim jedna antička kameja sa predstavom boginje Atine sa kacigom i dve sekire iz bronzanog doba skadarsko-dalmatinskog tipa. U lapidarijumu su izloženi jonski kapitel, delovi ciborijuma iz Male crkve iz IX veka i predmeti iz osmanskog perioda.
Na gornjem, najvišem platou uzdiže se Citadela sa moćnom kulom, koja dominira ne samo Starim gradom, već čitavom okolinom. Tradicija je pripisuje poslednjim Balšićima, moćnoj porodici iz okoline Skadra, čija je prestonica Ulcinj bio krajem 14. i početkom 15. vijeka. Osmanlije su preuredili i podigli treći sprat Kule Balšića i kuglasti svod u prizemlju. Sa tri strane ove prelepa građevina gleda na more. Ona nesumnjivo predstavlja jedan od najreprezentativnijih objekata srednjevekovnog graditeljstva u Crnoj Gori. Sada uglavnom služi kao galerija ili prostor gdje se održavaju pesničke večeri. Pretpostavlja se da se u “Palati Venezija” nekada nalazila rezidencija mletačkog upravnika Ulcinja. Zbog njene lepote i funkcionalnosti i kasniji upravitelji su taj objekat koristili kao dvor. Nedaleko od Palate Venecija, na južnom platou Starog grada, nalazi se predivno zdanje koje se naziva “Dvori Balšića”. Oba ova ekskluzivna objekta sada služe za izuzetno ugodan smeštaj i boravak gostiju i posetilaca Ulcinja. Ispred crkve-džamije u Starom gradu nalazi se mali trg, nekada Trg robova. Ograđen je voltovima, jer je od sredine 17. veka Ulcinj postao značajna pijaca robova koje su zarobljavali ulcinjski gusari. Većina robova bili su iz Italije i iz Dalmacije. Ulcinjski gusari su na obalama Apulije i Sicilije uglavnom pljačkali bogate vile, a sa sobom su odvodili njihove vlasnike koje su potom prodavali kao robove. Ulcinjani su roblje držali kao zarobljenike i nisu se njima koristili kao radnom snagom, već da bi dobili otkup od srodnika, prijatelja ili zemljaka uhvaćenih ljudi. Za to im je bilo potrebno da omoguće robovima da se jave svojim kućama ili rođacima, kako bi porodica ili opština saznali da se njen član nalazi u ropstvu u Ulcinju kako bi došli da ga otkupe. Od sredine 18. v. dvorjani sve više traže robove iz Afrike. Svoje robove Ulcinjani su često kupovali na obalama severne Afrike. Oni bi potom bili preprodavani ili dovođeni u Ulcinj, gdje bi ubrzo postajali slobodni građani i bavili se zemljoradnjom i pomorstvom. Po legendi, u Ulcinju je krajem 16. v. robovao i slavni španski pisac Miguel de Servantes. Neki istraživači su u Dulčineji od Toboza, glavnoj junakinji romana, prepoznali Ulcinjanku. Naime, njegovo znamenito delo “Don Kihot” je nastalo posle Servantesovog robovanja u Starom gradu, koji se u romanskim državama, kako tada tako i danas, naziva Dulcinjo. Znači li to, dakle, da je Dulčineja drugo ime za Ulcinjanku? Narodno predanje pominje izvesnog Serveta, čija se sudbina, ali i osnova imena, poklapa sa Servantesovim. Šetnja kroz mnoge tekstove odvešće nas do saznanja da je 24-godišnji Servantes dopao robije “jednog dana 1575. godine kada su tri ulcinjska leuta (brzi gusarski čamci) pod komandom strašnog kapetana Arnauta Mamija napali neku špansku fregatu u Sredozemnom moru. U krvavom obračunu, gusari su savladali ratoborne Špance i brod sa zarobljenicima dovezli u svoju luku. Među zarobljenicima je pronađen i jedan sa posebnom preporukom španskog kralja. To je značilo da se radi o vrednom robu, za koga je, prema proceni vlasnika, trebalo uzeti dosta zlata”. Meštani su ga nazvali Servet, što je, zanimljivo, osnovica imena kasnije slavnog Španca. Njegovo ponašanje se pratilo sa posebnom pažnjom. Ovaj bi rob, primijetili su Starograđani, do kasno u noć ostajao budan u svojoj ćeliji, stalno nešto razmišljao i zapisivao. Danju je, interesantno, uvijek pjevao, pa su djevojke često izlazile na prozore da ga slušaju. Jednoj djevojci, kaže predanje, to nije bilo dovoljno, pa je svaki put kada bi rob Servet pošao u šetnju dozvoljenim stazama, išla za njim. I tako se rodila ljubav između mještanke i nepoznatog roba. Nakon nekoliko godina, jedan je stranac donio mnoštvo novaca i oslobodio roba, koji je sa sobom poveo i lijepu Starograđanku. Po jednoj drugoj predaji, vlasnik je Miguela odveo u Alžir, odnosno u Berberiju, sa kojima su Ulcinjani imali bliske veze. Kupio ga je jedan od najsvirepijih tamošnjih glavara, izvesni Hasan-aga. Odatle je Servantes uspeo da se izvuče zahvaljujući španskim fratrima koji su otkupljivali zemljake zarobljene po Mediteranu. Za Miguela su morali da izbroje 500 zlatnih talira i tako je on, kako se navodi, posle pet godina teškog robovanja, stupio na špansku zemlju. Nakon toga će uslediti “Don Kihot” i priča o Dulčineji, odnosno Ulcinjanki. Nepobitna je činjenica da se pre nego što je oslobođen u septembru 1580. g. i krenuo za Španiju Servantes branio od optužbi da je sarađivao sa berberskim gusarima. Možda je sa njima došao do Ulcinja ili je od njih ili drugih zarobljenika slušao priče o „luci Dolcigno“, sa druge strane mora. Ova priča ili legenda ovekovečila je ime Ulcinja. (Izvor: http://ulcinj.travel/me/atrakcije/stari-grad-ulcinj/) skadarsko jezero
Skadarsko jezero je najaveće jezero u Crnoj gori. Površine je 369.7. km² (od tog Crnoj gori pripada 221.8km² a Albaniji 147.9km² ). Dužina mu je od Vranjine do Skadra 40 km, a širina na nekim mestima iznosi čak 14 km. Dubina mu se kreće između 4 i 6 metara mada zna da bude veća ka zapadnom bregu. Otiče rekom Bojanom u Jadransko more. Jezero je puno ostrva i poluostrva na kojima se nalaze tragovi istorije i vredna kulturna baština : Žabljak (15 v.) - prestonica nekadašnje Zete, Lesendro - tvrđava na steni usred jezera te tvrđava Grmožur. Bistra voda i očuvani ambijent omogućili su razvoj izuzetno bogatog eko-sistema. Ovo je i jedino stanište pelikana na jugu Evrope. Na obali jezera nalazi se i mali gradić Rijeka Crnojevića (Izvor: https://sr.wikipedia.org/sr/). Na jezeru je takođe moguće realizovati i izlet krstarenjem Skadarskim jezerom (za više informacija pogledati sajt http://outdoorandmore.me/me/kontakt).
Rijeka crnojevića
Na svega 30 km od Podgorice, 24 km od Virpazara i 60 km od Utjehe nalazi se raj za turiste, Rijeka Crnojevića. Na području Rijeke Crnojevića, crnogorski vladar Ivan Crnojević sedamdesetih godina XV vijeka, preneo je svoju prestonicu Žabljak Crnojevića i osnovao utvrđeni grad. Svoje kuće za odmor vladari dinastije Petrović podižu u XIX veku, kada varoš dobija karakter važnog trgovačkog i zanatskog središta. Krajem XIX i početkom XX vijeka Rijeka je imala prvu fabriku oružja, pilanu, brodsko pristanište, vodovod, fabriku za izradu veštačkih bisera, hotele, kafane i više trgovačkih i zanatskih radnji. Rijeka Crnojevića danas predstavlja jedno od najznačajnijih turističkih mesta. Restorani sa tradicionalnom kuhinjom učiniće vaš boravak ugodnim, a pogled na stari most doprinosi povratku u period Stare Crne gore. Nedaleko od mesta nalazi se i čuvena Obodska pećina koja predstavlja izazov svim speleolozima koji dolaze u Crnu Goru. Iznad Rijeke Crnojevića uzdiže se brdo Obod na kome leži Riječki grad. U njegovom središtu, istovremeno je sazidan manastir Sv. Nikole, u kojem se kasnije nalazilo središte Zetske mitropolije, nakon njenog premeštanja sa Vranjine i Koma.
Rijeka Crnojevića privlači brojne posetioce i zbog Jednog od najprepoznatljivijih pejzaža Crne Gore. Takođe se u Rijeci Crnojevića može kajakariti i biti u neposrednom dodiru sa divljom lepotom flore i faune Skadarskog jezera. Do Rijeke se može doći kolima, brodićima za krstarenje, kajacima i biciklima, ili javnim prevozom od Podgorice. (Izvor: http://outdoorandmore.me) Boka kotorska
Boka Kotorska je najveći zaliv Jadranskog mora (87 km²). Duboko je zašla pod litice Lovćena i Orjena kao da ih je razmakla snagom vode. Počinje Hercegnovskim zalivom, koji se sužava Kumborski tesnac, njime prelazi u Tivatski zaliv, pa kroz Verige ulazi u Risanski i Kotorski zaliv. Sva je optočena mestima – Njivice, Igalo, Herceg Novi, Savina, Meljine, Zelenika, Kumbor, Đenovići, Baošić, Bijela, Kamenari, Morinj, Risan, Perast, Ljuta, Kotor, Prčanj, Tivat, Krtole, Krašići, Radovići, Rose a između njih je još desetak malih naselja.
Boku Kotorsku su proslavili hrabri pomorci, vešti majstori, graditelji, mnogi istaknuti umni ljudi. Ima slavnu istoriju – od grčkih kolonija, preko Ilira, Rima, Vizantije, srpske srednjovekovne države, do Turaka, Mlečana, Rusa, Napoleona i Austrije. Svi su imali ambicije da njome gospodare. Pomorstvo je bila osnova života i dalo je pečat velikom kulturnom nasleđu. U XVII i XVIII veku Boka je imala preko 300 brodova duge plovidbe i do 300 manjih, koji su godišnje zarađivali 200.000 mletačkih zlatnika. Peraštani su u XVI veku imali pomorsku školu (Nautika) na glasu, a u njoj su školovali mornare i za ruskog cara Petra Velikog. (Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Boka_Kotorska) petrovac
Petrovac je malo primorsko mesto koje se odlikuje blagom mediteranskom klimom sa skoro 300 sunčanih dana u godini, a odlikuju ga brojni zalivi, duge plaže i male peskovite uvale. Od Utjehe je udaljen 35 km.
Kao turistička destinacija Petrovac je otkriven tridesetih godina prošlog vieka. Pedesetih godina sagrađeno je pristanište na kojem mogu pristajati turistički brodovi, jedrenjaci i jahte. Danas je mesto posvećeno razvoju turizma i uslugama koje zahteva moderan gost. Petrovac ukrašavaju brojni prirodni, kulturni i istorijski spomenici koji ukazuju na burnu istoriju ovog mesta. Petrovac poseduje prelepu plažu dužine oko 600m, blago crvenkaste boje peska. Spada u jedne je od najposećenijih plaža Budvanske rivijere. Posebnu draž joj daju ostrvca Katič i Sveta nedelja, koji su izazov za ljubitelje morskih dubina. Plaža u Petrovcu spada u zastićene prirodne rezervate. (Izvor:http://www.montenegro-traveler.com) sveti stefan
Sveti Stefan (udaljen 45km od Utjehe), mesto je u Crnoj Gori poznato pre svega po ostrvu na kom se nalazi hotel koji je sa kopnom povezan veštačkim peščanim sprudom. Peščana prevlaka koja povezuje obalu i ostrvo, ima dve plaže sa peskom i kamenčićima crvene boje. Predstavlja najluksuznije letovalište u Crnoj gori. Sagradili su ga trgovci i ribari u XV veku koji su tu živeli, 1960. postaje grad hotel i to zahvaljujući poznatim slikarima, Lubardi i Milunoviću, koji su ovaj stari gradić prepoznali kao turističku atrakciju.
Na Svetom Stefanu se nalaze tri manje crkve: crkva Sveti Stefan, po kojoj je ostrvo dobilo ime, a nalazi se na najuzvišenijem dijelu poluostrva; crkva Aleksandra Nevskog, a najmanja, posvećenja Preobraženju, nalazi se na samom ulazu u gradić, koji je uskim nasipom spojen s kopnom. Mesto Miločer se nalazi u neposrednoj blizini Svetog Stefana. Sa velikim brojem retkog rastinja, prekrasnom plažom i vrhunskom uslugom hoteli i vile u Miločeru garantuju divan odmor! Između ova dva mala mesta se nalaze kraljeva plaža i kraljičina plaža koja važi za jednu od najlepših plaža na Mediteranu. To je mala plaža, duga oko 200 metara, sa čempresima i maslinama u zaleđu, smeštena ispred letnje rezidencije kralja Nikole, koja je dobila ime po tome što je bila omiljeno letovalište porodice Karađordjević. Sveti Stefan posetile su mnoge slavne ličnosti : Semjon Timošenko, Andrej Antonovič Grečko, Ivan Jakubovski, , Mikis Theodorakis, André Malraux, Alberto Moravia, Sofija Loren, Monika Viti, Vili Brant, Bobi Fišer, Marina Vlady, Kirk Douglas, Sergej Bondarčuk, Silvester Stalone, Klaudija Šifer, Ingemar Stenmark… (Izvor:http://www.olympic.rs) budva
Budva je primorski grad na Jadranskom moru u Crnoj Gori. Udaljenost od Utjehe iznosi 53km. Grad ima oko 18.000 stanovnika i sedište je opštine Budva. Područje oko grada, duž obale, poznato je i kao Budvanska rivijera. Rivijera je centar crnogorskog turizma, i poznata po peščanim plažama i noćnom životu. Značajni turistički objekti se nalaze unutar mletačkih zidina iz 15. veka, koje okružuje budvanski Stari grad. Budva je stara oko 3.450 godina i jedan je od najstarijih gradova na Jadranskom moru. Ime Stari Grad, Budva je nosila u srednjem veku. Većina arhitekture Starog Grada je venecijanskog porekla. Vrata, prozori, balkoni i mnoge druge stvari su rimskog stila Venecijanske Republike. Postoje četiri osnovne crkve u Starom Gradu. Prva je Svetog Ivana, koja je sagrađena u 7. veku i sve do ukidanja Budvanske biskupije bila je katedrala, druga Bogorodičina crkva (Santa Maria in Punta) koja datira iz 840., treća, Svete Trojice, koja je sagrađena 1804. godine i četvrta Svetog Save Osvećenoga. Venecijanski zidovi Starog Grada su zanimljiva turistička atrakcija. Velika vrednost Budve je i njena kulturna i istorijska baština: brojni spomenici, iskopine, tvrđave, manastiri i crkve. U Budvi su tvrđave Citadela, Kastelo, Kosmač na Brajićima i Mogren.
Kao turističko odredište ovaj grad je poznat odavno - prvi turisti ovdje su stigli još 1923. godine, a danas Budvu često nazivaju i "metropolom turizma" jer je najposećenija destinacija u Crnoj Gori i jedna od najposećenijih na Jadranu. Panoramom budvanske rivijere rasprotranjeni su slikoviti, prirodnim ljepotama prožeti gradići koji ovom delu obale daju neponovljivu draž a naročito se izdvajaju Sveti Stefan, Miločer, Petrovac i Bečići. Napozatije plaže Budvanske rivijere su : Jaz Mogren Ričardova glava Pizana Slovenska plaža Bečićka plaža Kamenovo Pržno Miločerska plaža Kraljičina plaža Sveti Stefan Crvena Glavica Drobni pijesak Petrovačka plaža Lučice Buljarica Ostrvo Sveti Nikola (Izvor : https://sh.wikipedia.org/wiki/Budva) |